Autohtone sorte vina

U Hrvatskoj se može naći oko stotinjak autohtonih vrsta grožđa. Jancis Robinson je u svojoj novoj knjizi, “Wine grapes”, identificirala 1368 sorti od kojih je 39 hrvatskih autohtonih vrsta.

Zanimljivo je i da se u Hrvatskoj nalazi svih pet mogućih vinogradarskih zona koje se određuju po temperaturi i broju sunčanih sati, tako da je ponuda zaista šarolika.

Glavna podjela je na kontinentalne i primorske vinogradarske predjele.

Spomenut cemo neke od autohtonih hrvatskih sorti koje možete naći u ponudi našeg food & wine bara.

POŠIP

Pošip je autohtona sorta otoka Korčule i svojevrsni raritet.

Vino je blistave, slamnato-zlatnožute boje, tromo se ljulja u čaši u kojoj ostavlja gusti trag visokih alkohola, punog je i osebujnog okusa.

Radi umjerenih kiselina savršeno pristaje uz sva jela od ribe, školjaka i bijelog mesa.

Servira se ohlađeno na 12-14ºC.

MARAŠTINA-RUKATAC

Autohtona dalmatinska sorta Maraština (na otoku Korčuli poznata je kao Rukatac).
Radi svojih izvrsnih svojstava često se koristila za poboljšanje okusa drugih vina.
Svjetložuta boja, punoća i sklad ovog vina najbolja su slika podneblja u kojem raste, sigurno vas neće ostaviti ravnodušnim!

Ovo elegantno južnjačko vino najbolje je poslužiti uz plodove mora i razna pečenja, ohlađeno na 12ºC.

GRK

Lumbarda je poznata po Grku, bijelom vinu od istoimene autohtone sorte grožđa što uspijeva u pješčanim vinogradima lumbardskog polja.

Suho vino izrazite osobnosti prepoznatljivo po svjetlozelenkasto-žutoj boji sa zlatnim odbljescima, naglašenoj sortnoj aromi i plemenitom bukeu.
Karakterizira ga bogat, skladan i zaokružen okus, sa dugim, lagano gorkastim završetkom. Dobro se slaže s najboljim jelima od bijelog mesa, školjkama, a može se poslužiti i kao aperitiv.

Servira se ohlađen na 12-13ºC.

KUJUNĐUŠA

Sorta koja se udomaćila u Imotskom vinogorju. Daje vina izrazite mineralnosti i svježine karakteristične za terroire dalmatinske zagore i kamena.

Posluženo uz file bijele ribe, vino ove sorte pokazati će se u pravom sjaju.

 

GRAŠEVINA

Graševini odgovaraju sjevernija kontinentalna vinogorja.Sorta daje vino s dosta svježine, s lijepom kiselošću i voćnosti te s cvijetnim notama. Vina od Graševine, dok su suha i mlađa, prikladna su kao aperitiv te uz hladna predjela od plodova mora i topla predjela s umacima od maslaca i sira, ali i uz kuhanu ribu. Malo strukturiranije graševine dobro će se složiti s pečenom ribom, piletinom pa i teletinom kao glavnim jelom.

Servira se ohlađena na 10-13 ºC.

DEBIT

Autohtona sorta iz Šibenske regije i dalmatinske zagore. Vina dobivena od debita u pravilu su slamnato do zlatnožute boje, srednje alkoholne jakosti i karakterističnog okusa i mirisa oraha ,kadulje i rogača koji se naročito cijeni u kraju gdje se ova vina i proizvode.

Vina proizvedena od debita idealno se slažu uz plavu ribu i jednostavna dalmatinska tradicionalna jela pri temperaturi od 11ºC.

PLAVAC MALI

Najznačajnija i najštićenija hrvatska vinska sorta. Potomak je Zinfandela i još jedne stare hrvatske autohtone sorte Dobričić. Uzgaja se u svim vinogorjima podregije Srednja i Južna Dalmacija. Tipični plavci su izrazito južnjačka vina, više ili manje trpkasta gorkasta okusa, obično suhi, a vrlo rijetko (u iznimno dobrim godinama) i s malim ostatkom neprovrela šećera. Boja im je ljubičastocrvena i plavkasta (pa im otuda možda potječe i ime), a sortna aroma nenaglašena, diskretna i ugodna. Plavac, pa i onaj vrhunski, bio je oduvijek piće i hrana običnoga težaka i ribara. Najbolji vrhunski plavci nastaju na položajima Dingač i Postup na poluotoku Pelješcu, na južnoj strani otoka Hvara kao i na dobrim položajima na Bračkom i Viškom vinogorju.

Vina plavca malog služimo uz jaču hranu, govedinu ,divljač, janjetinu pri temperaturi od 18ºC.

BOGDANUŠA

Sorta koja uspijeva na lokalitetima hvarskog vinogorja. Daje suha vina, žućkastozelenkaste boje skladnog i sviježeg okusa, izražene mineralnosti i „slanosti“. Laganog tijela i slabih alkohola idealno se sljubljuje sa jelima od bijelog mesa i plemenite morske ribe na temperaturi od 10-12ºC.

TERAN

Teran je autohtona Istarska vinska sorta. Glavne karakteristike terana su umjerena količina šećera i vrlo visoke kiseline. Teran ima karakterističnu rubinsko crvenu boju s ljubičastim tonovima prilikom rotiranja vina u čaši. Aroma je tipično voćna. Prepoznatljiva je po bobičastom voću uz dominaciju maline i papra.

Služimo ga s jelima na bazi mesa i divljači te s hladnim predjelima mesnog podrijetla kao što je istarski pršut i sir star do 2 godine. Poslužuje se i pije na temperaturi od 18 do 20°C.

ZINFANDEL (CRLJENAK KAŠTELANSKI)

Crljenak kaštelanski je stara, gotovo zaboravljena, hrvatska sorta, koja u posljednje vrijeme zaokuplja domaću i stranu vinogradarsku javnost. Naime, utvrđeno je da Crljenak kaštelanski i američka sorta Zinfandel imaju identičan genetski profil, odnosno da se radi o istoj sorti.
Obično daje jaka i puna, intenzivno obojena vina. Za razliku od nekih drugih crnih sorti, njegova su vina mekana i pitka, s izraženom sortnom aromom, koja varira od diskretnih cvjetnih pa do snažno razvijenih voćnih mirisa i paprenih nota. Kakvoća i karakter vina uvelike ovise o području uzgoja, starosti nasada i primijenjenoj tehnologiji.

Zbog malo izraženijih kiselina preporuča se uz svinjetinu i servira pri temperaturi od 18ºC.

BABIĆ

Sorta raširena u Srednjoj i Južnoj Dalmaciji koja najbolje karakteristike pokazuje rastući na područjima oko Primoštena na terasastim vinogradima. Daje vina intezivne rubinsko crvene boje, puna i jaka, a na okus blaga i balansirana vina izražene voćnosti.

Najbolje parira crvenom mesu sa grilla pri temperaturi od 13°C.

MRAČAJ (TRNJAK)

Sorta udomaćena na području Dalmatinske zagore. Daje vina jako intezivne tamne rubin crvene boje, karakterističnog mirisa tamnog bobičastog voća, opojne mediteranske arome te punog i harmoničnog okusa.

 

BABICA

Uspijeva na području Kaštela kod Splita, direktni potomak slavne sorte Plavca malog. Zagasite bordo crvene boje, južnjačke topline. Mirisi zrele voćnosti koji se isprepliću sa slatkim rogačem, suhim šljivama, rustikalnim notama i mirisima dalmatinskih začina.
Laganih alkohola i tijela, jačih tanina, najbolje za uživanje „na suho“ i servirano pri temperaturi od 14°C.